Kids

Još malo!

Nedavno sam pričala s kumom pa me upitala jesam li spremila torbu. Kao ja? Zašto bih ja spremila torbu, pa tek sam u trideset i nekom tjednu! To je valjda tako s trećim djetetom, naprosto neke stvari više ne brojiš, ne pamtiš niti se oko njih uzbuđuješ. Opet, koliko god se osjećala nonšalantno, naravno da sam se nakon tog znala zapitati, pa što ako se uistinu ovaj put desi da bude ranije? Što ako uistinu budem te sreće da ću moći preskočiti već pomalo naporne i svakodnevne preglede jer smo prešli zadani termin? Ja se uistinu nadam da će ovog puta biti filmski, da će mi vodenjak puknuti negdje čisto nenadano, a ja ću s trudovima i u žurbi zvati sve žive da se organiziraju tko će čuvati curice dok ja moram što prije u bolnicu.

A ne kao s Amelie, gdje sam nakon šest dana od termina brojila trudove od jutra misleći da su lažni, gledala Masterchef, i oko pet popodne čekala muža da se ošiša kako bi kao ćelav i nabildan ostavio dojam da s nama nema šale.  Naravno da sam ga vodila sa sobom, bez toga ništa, a uputili smo se u bolnicu tek kad su trudovi krenuli svake dvije minute, s tim da i dalje nisam bila sigurna je li to to, dok me tata s kojim sam se čula telefonski nije stjerao da se uputim prema bolnici, da ne mogu svakih minutu i pol do dvije biti lažni!! Bio je u pravu. Sa Zarom sam pak produžila za još koji dan. Osam dana od termina imala sam još jedan pregled u bolnici, kuma me vozila, kiša je padala, točno se sjećam, i nije mi se dalo ponijeti torbu jer kao, ma ništa se ne događa, pa neću sigurno završiti na stolu, nisam ja te sreće, torba je velika, di ćemo sad i nju tegliti po ovoj kiši od parkinga do bolnice. Pregledala me neka simpatična doktorica koja je prvo prokomentirala kako imam lijepu parku iz Zare, istu kao i ona, te me nakon tog nonšalantno poslala u rađaonu. “Ma ovo više stvarno nema smisla, pa vi se sad stvarno već mučite, i beba će sigurno biti velika!” Ma daj! Reko napokon da i ta moja Zarita od 4,5 kile dođe na svijet! I tako sam se nespremna bez torbe uputila u rađaonu, u bolničkoj haljini sam cupkala dok me kuma naslikavala i slala slike mojoj obitelji, a ja sam samo razmišljala o mužu, hoće li ga pustiti s posla jer ne želim bez njega sve ovo prolaziti. On je stigao nakon nekih sat i pol te u svom stilu i svojstvenom humoru, opaljivao selfije; sebe kako se kesi i diže palac i mene u pozadini kako dišem u intervalima. Jako humoristično. Ali naravno to je on, i takvog ga volim, i njegova želja da bude uz mene u takvom danu, i takvim trenucima mi znači najviše od svega, ulijeva ogromno povjerenje, ljubav i sve. To mi znači da smo tim i da kroz sve u životu prolazimo skupa.

I eto, za treću sreću, da preskočimo sva ta iščekivanja, preglede po bolnicama i brojanje od termina koji je već na veliko prekoračen, torba je spremna. Uistinu se nadam da će se Mili žuriti i da će nas što prije poželjeti upoznati.

No prije tog, par natuknica vezane za torbu i stvari koje je uistinu potrebno ponijeti sa sobom. Prvo, nedavno sam bacila torbu koja mi je bila jako draga, nosila sam je svugdje sa sobom jer nije bila prevelika, a ni premala. Jednostavno je rekla svoje, umjetna koža počela se guliti i neki dan sam shvatila da ja nemam torbe za bolnicu. Tu sam naišla na Pikolin shopu na predivnu torbu brenda Childhome, tzv Mommy bag. Izabrala sam plavu. Možda mi je bijela ljepša, no plava boja je definitivno praktičnija, manje ću se opterećivati gdje ću je odložiti i paziti na približavanje dječjih prstića.

Torba Mommy bag, Pikolin shop

Uistinu je velika, čvrsta, i ono dosta bitno za nas žene, puna pretinaca. Iako iz prve ne izgleda velika, dosta je duboka i stvarno ima dovoljno mjesta za sve; od velikih paketa uložaka, ručnika, ogrtača, papuča.. Dolazi u nekoliko boja od crne, bijele, puder roze i ove plave. Također ima remen koji se može, a i ne mora staviti, te prostirku za prematanje bebice. Savršena za ponijeti u bolnicu, a i za divne vikende koje planirate provesti sa svojom obitelji na razno raznim izletima ili putovanjima. Dakle imamo torbu, što nam još treba?

Ono najbitnije, navela bih, napisati popis. Zaseban popis za mamu i zaseban popis za tatu, a torba neka bude spremna sa stvarima koje vam nisu trenutno potrebne; poput uložaka, grudnjaka i jastučića za dojenje, jednokratnih gaćica, spavaćice ( s gumbićima), vlažnih i papirnatih maramica, japanki za kupaonicu, papuča, ne bi bilo loše izdajalica, zatim boca vode, ručnici, ako ste zimogrozne čarape.. Tu bi također bila kozmetika za mamu i bebu poput Nippy ulja ili balzama za zaštitu dojki ako ste odlučile dojiti. Stvari za bebu vam ne trebaju, osim oblekice za bebu prilikom izlaska iz bolnice, ali to je na tati da donese naknadno. Sav taj detaljan popis možete naći na raznim stranicama, samo upišite u google, ima ih napretek.

 

Proizvodi za mamu i bebe, PlanT

Sad slijedi popis za mamu. To bi bile stvari koje su jednako bitne poput onih koje već zauzimaju svoje mjesto u torbi, ali koristite ih svaki dan te ih ne možete u samom startu ubaciti u torbu. Tu je naravno, punjač za mobitel i sam mobitel, svi bitni dokumenti od osobne i zdrastvene iskaznice, trudničke knjižice, krvne grupe. Tu je i kućni ogrtač, neseser sa stvarima za osobnu higijenu; ja bih preporučila u mini varijantama za putovanje, da se ne natrpate s glomaznim stvarima. Također bitno: krema za ruke, ako su vam na večer suhe kao meni, te balzam za usne, jer će vam usta biti suha nakon poroda. Svakako ne zaboravite staviti na popis i lijekove ako neke od njih redovito koristite. Ja sam astmatičar pa sa sobom svuda nosim ventolin.

Popis za tatu koji bi bio vrlo jednostavan zapravo. To bi bile prije upute; ponesi torbu za bebu (u kojoj je robica, duda, pelene), zatim nosiljku, obavi ljekarnu ili drogeriju ako treba još što god kupiti prije dolaska kući (pelene, fiziološka otopina, potrepštine za njegovanje pupka itd.), upute gdje stoji roba koju ćete vi obući pri izlasku..

I za kraj, par stvari koje nisu toliko bitne, a meni su osobno značile. Čokolada. Prvu stvar koju sam pojela u jutro nakon poroda bila je Milka s keksima. Moja najdraža. Zašto si ne biste ubacile u torbu nešto što vam je omiljeno slatko ili neku grickalicu? Da ne čekate muža drugi dan, nikad ne znaš kako će se stvari odvijati. Šminka. Sad će vas pola pomisliti, stvaarno? Da, stvarno! Nisam se naravno šminkala u bolnici, ali nabacila sam malo maskare i rumenila pri izlasku, osjećala sam se bolje jer sam izgledala blijedo kao smrt i to mi je baš bilo potrebno. Moji Amelie, Zara, Ivan i ja idemo doma, u našim životima više ništa neće biti isto, još jedan član u obitelji je tu, i ja se osjećam posebno zbog toga i zato si želim tako i izgledati. A i nikad ne znaš hoće li biti kakav mlad i zgodan doktor u bolnici! Ako vam se to neda, u potpunosti razumijem, zašto bi vam se moralo dati. Ja se oduvijek volim šminkati, a i uz njih dvije naučila sam to odraditi u pet minuta tako da mi tih pet minuta ne igra neku ulogu, a osjećati ću se bolje. Mislim, možete čisto nabaciti sunčane naočale, jednostavnija varijanta. Osim šminke, outfit. Što obući, nekome je bitno, nekome ne. Pa to također vama ostavljam na odluku. Kad sam rodila Amelie, kuma mi je za poklon kupila tuniku koju sam posebno čuvala da ju obučem pri izlasku iz bolnice. Amelie je nosila haljinicu koju sam joj kupila u second handu. Bila je preslatka. Zara je nosila novu haljinicu koju je jedino tada obukla jer joj je bila na knap, 4,5 kile, ponavljam, i također je bila preslatka.  A ja sam nosila nove tenisice. Sve je drugačije kad dolazi beba doma, pa su mi te neke sitnice baš značile, da se malo počastim prije same bolnice. Mislim, kada ćete nakon bebinog rođenja opet obaviti shopping, i to u miru?

Što je vama najviše značilo od svih stvari koje ste imale uz sebe u bolnici, a za koje bi rekle da su nepotrebno zauzele mjesto u torbi? Pišite mi, svaki savjet je dobro došao!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *