Znam da smo svi već u jesenskom modu već neko vrijeme, no za priče o bajkama nikad ne postoji određeno vrijeme. Svaki trenutak je onaj pravi. S obzirom da ne želim da divne fotke pune samo moju memoriju, odlučila sam priču podijeliti s vama pa iako će većina smatrati da je ovo možda prekasno i da je ljeto već daleko iza nas. Istina da je, ali divne interijere ne zanimaju godišnja doba. Tako nam je ovog ljeta jedna od destinacija koju smo posjetili bio predivan i netaknut otok Silba. Za vas koji ne znate, otok Silba ne dozvoljava prilaz automobilima, točnije, na otoku nema automobila, kao ni vodovoda, a zimi stanuje svega 200-injak stanovnika. Uistinu divan, poseban, pun predivnih različitih plaža i jednostavnih kafića uz plažu gdje ispijate kave dok djeca trčkaraju u plićaku. Tako smo na plaži upoznali jednu simpatičnu Doru, majku Maše i Krste koja nas je jednom prilikom pozvala u svoju ljetnu kuću na filmsku projekciju u dvorištu same kuće. Naravno da je poziv zvučao više nego primamljiv, a na kraju najviše za mene samu jer se nisam mogla nagledati ljepote stare kuće i njenog dvorišta u kojem su djeca s projektora gledala Kralj lavova. Dogovorila sam se s Dorom da će me sutradan prije njihovog odlaska za Novalju provesti kućom te ću napraviti i pokoju fotkicu.
Kuća je autentična kakva je bila prije sto godina. Prepuna detalja, starih ormara, starih vrata, škura, predivnog pogleda na more, tavana punog starinskih očuvanih predmeta. Dječja sobica ima predivnu staru malu biblioteku, stari krevetić i noćni ormarić. Postoji zasebna ljetna kuhinja unutar dvora kuće koja sadrži staru peć u koja je služila za tjedno pečenje kruha. U prizemlju je prostorija u kojoj je nekad boravila stoka koja im je na taj način grijala kuću, odnosno kat iznad gdje su spavali. Mene su zapravo najviše osvojili podovi, stari detalji poput autentičnih netaknutih vrata, te sobe se velikom škrinjom koja je prenamijenjena za veliku dječju igraonicu.
Kuća odiše nekom posebnom karmom, osjeća se ta priča koju nosi, a vlasnici imaju planove obnavljanja kuće sa sitnim dodacima modernih detalja. Ne vidi se takva kuća svakog dana i bilo gdje. Nekad davno pripadala je kapetanu broda. Danas pripada jednoj veseloj i karizmatičnoj obitelji, koja čini tu kuću i dalje posebnom. Koja nas je divno ugostila, pripremila stol pun ukusnih specijaliteta poput paškog sira i po prvi puta smo okusili motar – ukiseljeno povrće s okusom mora; divlja biljka koja raste iz kamena. Djeca su chillala u dvorištu na strunjačama i jastucima te gledala crtiće na projekciji. To je zapravo prvo ljetno kino koje su moje curke gledale. Pa baš mi je drago da je upravo sa Silbe.
Ja vam sada puštam nekoliko najdražih fotkica i nadam se da ću jednom, u skoroj budućnosti, updetati ovaj post, s novim fotkama, novim idejama, a opet istim elementima i istom posebnom autentičnom karmom.
