Božić kao stanje uma
11. prosinca 2018.
Sve te sitnice kojima se poistovjećujem kada pomislim na Božić prvenstveno su ispunjene ljubavlju. Ljubav je ta nit vodilja koja, ako je nema, nema topline, živosti i radosti, a ako je ima, sve je moguće. Tako meni Božić predstavlja ljubav. Ljubav prema obitelji, prema druženju, božićnim pjesmama, pisanju čestitki, prema darivanju, prema slasticama, prema dekoracijama. Nema tu puno mudrolije. Zapravo bih se nadovezala na citat kojeg je moj muž nedavno napisao na našu ploču: ” Christmas isn’t just a day, it’s a frame of mind. “
Mi smo tako krenuli s dekoracijama još početkom prosinca. Bor dolazi na Badnjak, to je naša tradicija koje se držimo. Svake zime kukam kako prebrzo prođe period u kojem naš bor krasi stan, no nema mi ljepše do kićenja na Badnje veče, dok u jutro curke brzo trčkaraju do bora, traže se pokloni, na stolu miriše kuglof. Kuglof je bio mamin specijalitet koji bi nas čekao svako božićno jutro, i to sam preuzela i ja. To me podsjeća na djetinjstvo i toplinu doma u kojem sam odrasla. Male stvari i sitnice u kojima smo guštali. I kad vidim koliko su one uzbuđene oko lampica, kolačića i božićnih pjesama, srce mi raste kao kuća! Želim tu radost i vama; ljubav i zagrljaj, miris borovih grančica i cimeta. Kupite male staklenke, napravite domaće kolačiće, ušećereni đumbir za prijatelje. Kupite neko fino vino za sebe i partnera, ispecite kokice i pogledajte sa svojom djecom neki božićni film ovih dana. Nemojte sve ostaviti za kraj. Prosinac proleti za čas. A mene što najviše podsjeća na Božić je jedan običaj kojeg smo moj brat i ja imali kao klinci. Smislili smo našu božićnu igru. Vozeći se automobilom s roditeljima, svatko na svojoj strani, ja obično na desnoj, brat na lijevoj; svatko bi brojao sa svoje strane. Jedan okićen balkon, jedan bod, jedan okićen bor koji viri kroz prozor, još jedan bod. Na kraju bi se mama i tata uključili jer bi ja brojala neke nepostojeće lampice tamo daleko s nekog “brega” kak bi mi Zagorci rekli, a koje nitko nije vidio (ili bi brat smislimo neki svoj nepostojeći ukras), pa su nam mama i tata bili glas razuma da se ne posvadimo što je na kraju uvijek i bilo. Te naše svađice oko okićenih kuća i zamagljenih stakala koje smo znali kriviti. To je ta moja božićna uspomena koje ću se sjetiti svakog Božića vozeći se autom kad padne mrak. I vama svima želim jedan takav topli osjećaj pri srcu ovog Božića,i sljedećeg i onog nakon. Da ne zaboravite na te male stvari, da prije svega razmislite o tome kako je Božić stanje uma i kako je sada red na vama da stvarate nove uspomene sa svojom djecom, da guštate i uživate.
