image00016

Mogla bih reći da me s Marijom spojila ljubav prema stolicama. Znate ono kad netko share-a nečiji profil pa vam zapne za oko i vi ga zapratite. Isto tako moja draga prijateljica Marija podijelila je story, a ja sam ostala paf kad sam ugledala detalje ovog predivnog stana. Pa je tu krenulo dopisivanje, odgovaranje na storije, i naposljetku izmjenjivanje iskustva vezanih za Rex stolice koje krase njegovu blagovaonicu. Želja mi je imati upravo takvu jednu, i to za Amelie i njen radni kutak! Koliko puta znam reći kako je divno što postoji taj Instagram! Tko zna, u kojem bih se životu spojila sa svim tim kreativnim ljudima! Da skratim priču, Mario i ja smo dogovorili kavu (čitaj domaći liker od aronije kojeg rade njegovi roditelji i oduševila se!), njegov stan  me, što je i bilo za očekivati, osvojio, a tu je i jako slatka maca Vjera  koja je na kraju došla u prvi plan. Mariju sam postavila nekoliko pitanja, a posebno za ovu priliku, poigrali smo se s kutkom u stanu oko blagovaonskog stola i pofotkali ga u nekoliko varijanti u blagdanskom ruhu. Cijeli stan je prava mala božićna bajka i  vjerujem da ćete uživati i u fotografijama i u interviewu. Pa bolje da Mariju prepustim riječ.

Kad netko samo na trenutak škicne bilo koji kutak tvog stana, dobije osjećaj da je sve jako lijepo, usklađeno i sa stilom. Kad sam prvi puta popratila neke tvoje detalje stana koje si objavljivao, pomislila sam kako u njemu živi dizajner interijera. ️Istina je da si dizajnirao svoj blagovaonski stol, ali zapravo je tvoja branša potpuno nešto drugo. Kako izgleda tvoj radni dan u tvom stanu, predstavi nam se u par riječi i jesi li ikad razmišljao da se baviš interijerima?

Hvala od srca i hvala što si me pozvala da sudjelujem u tvojim božićnim pričama, tim više što je ovo moje najdraže doba godine. Uređenje stana baš nikako nije povezano s mojom strukom niti poslom kojim se bavim, stoga zaista iznenađuje činjenica da mnogo pozornosti posvećujem upravo tom dijelu svog privatnog života. Međutim, kako je jedino sigurno da ništa stalno, tako ni IT-ijevci više nisu što su nekad bili pa kažem za sebe da sam IT-ijevac taken to another level. Volim svoj posao, to je moj put, a uređenje stana su moji opušteni trenuci slobodnog vremena. Ova neobična godina nam je donijela i neke nove poglede na svakodnevicu pa tako od ožujka radim od kuće, a slobodne trenutne ispunim druženjima s obitelji i prijateljima, pripremom jela, promišljanjem neke nove ideje za stan, čitanjem, slušanjem glazbe, gledanjem Netflixa ili igrom s vlasnicom stana, mačkom Vjerom. Ideje o stanu ipak najviše ”testiram” – kao pravi IT-ijevac – na svom testnom okruženju, svom stanu, a uređenje interijera ostavljam struci.

Opiši nam malo svoj stan? Koliko ima kvadrata i koliko dugo u njemu već stanuješ?

Uf, ovaj stan je čista ljubav. To bi bila jedna riječ kojom bih ga opisao. Kako se obično sve velike ljubavi dogode slučajno, šetnjom na Britancu ili Zrinjevcu, tako se i ova dogodila slučajno, budući da me agentica nekretninama zabunom uvela u ovaj maleni stan. Stan ima 33 metra kvadratna, iako na prvu ostavlja dojam veće prostranosti. Mislim da je stvar u velikim prozorima koji se protežu duž cijeloga stana, a koji gledaju na Sljeme i Medvedgrad. U stanu živim šest godina i bio je popriličan zaokret preseliti se iz donjogradskog stana od 80 m2 u ovaj maleni stan. Međutim, to je ujedno bila i nova stranica u mom životu i osvješćivanje praktičnog, funkcionalnost i minimalističkog načina života. Unio sam u taj stan samo neophodno i naučio kako ne zatrpavati prostor stvarima koje ne koristim. Sve što ne koristim duže od 6 mjeseci, šaljem dalje jer mi više ne služi. S druge strane, tako oslobađam prostor i novim stvarima koje mi ulaze u život i u kojima uživam dokle god su tu za mene.

Kako bi opisao svoj stil?
Minimalistički i praktičan. Možda sam isuviše puta na vlastitoj koži naučio kako nije važno da su stvari samo lijepe, ali to su sve životne lekcije. Neke bih izbjegao da sam slušao roditelje, haha!

Koje su prednosti, a koje mane malog stana? I maštaš li ponekad o većem prostoru s obzirom da si odrastao u kući?
Život u kući je nešto što apsolutno želim svakoj obitelji. Sloboda da kao dijete, skačeš kada želiš, sviraš klavir kada ti se prohtije ili boraviš vani kada se cijeli svijet zatvori u stanove – to nitko ne može platiti. Međutim, kad si mlad, nemaš obitelj, mnogo radiš i putuješ često, mislim da je stan savršen odabir. Pogotovo mali stan! Izrazite prednosti života u malom prostoru su financijske prirode i u svakodnevnom održavanju prostora. Na prvu sam pomislio da postoje mane, i to u vrijeme proljetnog lockdowna, kada sam pobjegao kod roditelja u kuću. Međutim, upravo je to bilo i vrijeme kada sam u potpunosti reorganizirao svoj prostor i shvatio da i 33 m2 mogu dobro funkcionirati kao privatni i poslovni prostor. Dapače, savršeno! Stoga u ovom trenutku gotovo da ne mogu smisliti niti jednu manu života u malom stanu.

Ono što mi je ostavilo poseban dojam je tvoja maca Vjera 🙂 Nisam nešto inače vezana za mace, što zbog toga što sam alergična na njihovu dlaku, ali tvoja Vjera je baš posebna. Tiha, nježna, a opet važna i s karakterom.
Kako si stan prilagodio njoj i koja je vaša priča?
Vjera i ja smo zaista dobar tim. Nikada ranije nisam imao kućnog ljubimca. Uvijek sam više naginjao mačkama jer volim njihov karakter. Možda me u jednu ruku uče kako treba biti svoj, bez obzira na sve, a na drugima je da to prihvate i vole ili ostave. Kako rijetko što u životu napravim bez promišljanja, tako se ni Vjera nije dogodila preko noći. Volim reći – pronašao sam svoju Vjeru nakon nekoliko godina traganja. A pronašao sam je – točnije, udomio sam je – u Rijeci, nakon jedne sasvim obične kave s najboljim prijateljem na Britancu. Kad kažeš da je posebna, zaista je. Vrlo je svoja, međutim i vrlo zahvalana i mazna, sve više svakim mjesecom. Dosta radim s njom, naučio sam je sjesti, da hoda meni uz nogu, ne skače na stol ili kuhinju (to je zaista
bila najveća muka, ali nekoliko mjeseci života pod aluminijskom folijom i nagradnih grickalica se isplatilo), ne spava sa mnom u krevetu, ne hoda noću i ne smeta me dok radim. Međutim, puno se igramo – bacam joj krugove od otvarača (omiljeni joj je od Cedevita bombona) i ona ih lovi ili brani kao golman. To možemo raditi satima! Vjera je svakako obogatila moj život i ispunila moju potrebnu da brinem o nekome. Upravo spava, ali vjerujem da bi i ona izmjaukala isto.


 

Boraveći kod tebe na fotkanju i druženju, dobila sam dojam da si jedna jako organizirana i pedantna osoba. Koje bi savjete dao osobama upravo tih osobina kad krenu uređivati svoj stan? Spomenuo si mi da je tvoj dom imao već nekoliko varijanti, koliko dugo ti je trebalo da ga urediš? I jesi li radio neke greške prilikom uređenja koje se mogu u startu izbjeći, a volio bi to podijeliti s
nama? Jesi li pomagao nekome u uređenju prostora do sad?
Već sam spomenuo, bilo je čestih spoticanja. To su dobra spoticanja, naučila su me što zaista volim i trebam. Jer, budimo iskreni, nitko se nije rodio da sve zna! Što se pedantnosti tiče, ne znam je li došlo iz obitelji ili karaktera, no volim da je sve uredno i čisto. Međutim, ne mogu reći da trošim mnogo energije na čišćenje jer sam uveo čišćenje kao svoje automatizirane procese. Ujutro kad se probudim, prvo što radim je otvaram prozore, namještam krevet, brišem prašinu i očistim pod. Nakon što to napravim, vratim sve na mjesto i spremno je za sljedeću upotrebu. Isto tako, sve što koristim odmah vratim na mjesto ili operem. Ne razmišljam o tome, jednostavno sve to “odradim” i ostavim mozgu energije koju može iskoristiti za neke pametnije stvari tijekom dana. Što se prostora tiče, iznimno važno mi je bilo, iako je stan mali, da se ne provlačim između stvari. Ne volim sputanost. U svemu što sam radio vodio sam se načelom da se osjećam slobodno u kretanju kroz stan. Upravo su to bili razlozi zašto je stan imao nekoliko različitih varijanti od kupnje do danas. Prva varijanta je previše zaklanjala pogled i prozore, druga varijanta nije bila primjerena radu od doma, a ova treća – valjda najsretnija – najviše rezonira i sa mnom, a očito i s drugim ljudima jer je upravo ova varijanta privukla tebe i druge da mi dođete u posjet. Pitala si me jesam li pomogao nekome u uređenju? Odgovor je da nisam. Zašto? Ne smatram se stručnim da nekome savjetujem kako urediti prostor. Uvijek ću rado u razgovoru s nekim podijeliti
svoje ideje, ali neću ih nikome ponuditi kao rješenja.

Koji materijali su ti u uređenju najdraži? I gdje crpiš inspiraciju? Imaš li neku
knjigu ili časopise za preporučiti?
Obožavam drvo i ne marim da li su iste nijanse. Mislim da svako drvo super pasira jedno uz drugo. Od tkanina prirodnu kožu, koja se super pokazala za mačku jer je ne grebe, a imam i nekoliko plahti starih preko 100 godina koje je baka iz Slavonije poklonila mami. Te plahte su apsolutno prekrasne, čvrste, griju zimi i hlade ljeti, a tim draže su mi jer su naslijeđe. U zadnje vrijeme jako me privlače prozirno staklo i kromirani materijali. Što se inspiracije tiče –danas smo zaista bombardirani različitim izvorima. Ako jednom na Internetu kliknete na nešto, Pinterest i Instagram vas napadaju sa sličnim stvarima. Stoga već duže vrijeme izbjegavam ono što mi nudi umjetna inteligencija i radije pred spavanje prolistam Kinfolk, a nedjeljom posjetim jednu od izložbi koje mi često budu i najsnažniji okidač za novu ideju.

 Koji je tvoj najdraži dizajnerski komad kojeg imaš u stanu?
Ne trebam razmišljati niti sekunde! To bi svakako bile ptičice Knap Studio iz Crne Gore koje su poklon prijatelja iz Crne Gore. Fale im samo prava krila ljubavi da se sjete da lete, da lete.

 Upravo su drvene ptičice jedan od detalja koji me osvojio na pravu kada sam ušla u stan i za koje sam te htjela pitati gdje ih možemo naći.
Pod bor sam ove godine dobio na poklon još jednu, malu, debelu ptičicu – carića, koja me baš jako razveselila! Hvala Knap Studiju.

Spomenula sam tvoj blagovaonski stol. Jako me se dojmio. Pogotovo zbog izbora materijala, kako to da si se odlučio na beton? I jako mi se sviđa crvena željezna konstrukcija! Unijela je dozu topline među sve te svijetle nijanse, iako
ima i dosta drva tako da je cjelokupni dojam topao i prozračan. 

Iako stol djeluje prozračan i minimalistički, betonski dio stola je u stan donijelo šestoro jakih momaka. Stol nije standardnih veličina, nešto je uži i jako dugačak, tako da mi omogućuje da bude multifunkcionalan – da bude mjesto za jelo i druženje, dio kuhinje za odlaganje tijekom kuhanja, ali također i radni stol. Zanimljivo je da u malom stanu mogu posjesti za stol 8 do 10 ljudi! Noge stola inicijalno nisu bile crvene nego crne. Poklon su tatinog prijatelja koji ih je izradio i koji je krivo iščitao moj nacrt nogu, ali je na kraju napravio još bolje. Volim te slučajne momente. U crveno ih je ove godine obojila moja majka, na moj nagovor, jer me uvijek u životu pratila crvena boja: bilo na vezici oko lijevog zapešća, slikama Miroslava Šuteja i Mije Maraković ili čaši vrhunskog crnog vina.

 Imaš li još kakve planove ili je to finalni izgled stana?

Do tvog dolaska su trebala doći drvena, pregradna vrata između spavaćeg dijela i ostatka stana, ali nažalost nisu spremna na vrijeme. Riječ je o drvenim panelima u stilu harmonika vrata koji će mi omogućiti da odijelim intimni dio stana kad je to potrebno, a opet – kad sam sam da sve bude otvoreno. Inicijalna ideja je bila da stavim klizna shōji japanska vrata, ali niti jedan majstor mi nije mogao obećati da se mogu kvalitetno izraditi, stoga sam odabrao svoj drugi izbor. Nadam se da će biti lijepo. Nakon toga, osim sitnih detalja, uzimam hiatus od uređenja stana!

 Blagdansko razdoblje nam je u punom jeku, i ovo je prvi puta da si se zapravo odlučio ukrasiti svoj dom. Odlučio si se da bude što jednostavnije. Na čemu ti je bio fokus i gdje si pronašao detalje?

Istina! Ranijih godina nisam toliko razmišljao o uređenju svog stana za blagdane jer se za Božić okupljamo kod mojih roditelja. Velika smo obitelj, sestra ima troje klinaca, a mama – kao tipična horoskopska račica – voli okupljati obitelj oko stola. Kako sestra ne živi u Hrvatskoj, radi pojačanih epidemioloških mjera, ove godine se nećemo družiti za blagdane, što me na prvu rastužilo. No, ne treba tugovati već treba naći način kako svejedno blagdane učiniti veselim! Stoga sam odlučio dekorirati svoj dom. I onda sam rekao sam sebi: zašto jedan, kad možeš imati dva bora! I tako ove godine imam dva tanka, povišena bora, koje sam ukrasio samo lampicama. Na podu, ispod njih, sam razbacao velike bijele kugle, a po cijelom stanu sam stavio hrpu prirodnog cvijeća u staklenim vazama. Osjećam se kao u studiju Saše Šekoranje! I baš mi je lijepo, minimalistički, a opet blagdanski. Imam veliku sreću da Vjeru uopće ne zanimaju moje dekoracije – mogu staviti baš sve što poželim i znam da ona neće dirati i da će paziti da ih ne sruši.

 Koja je tvoja najdraža božićna pjesma i božićni film?
Obožavam glazbu, sve radim uz nju, a s božićnim pjesmama krećem već u prvoj adventskoj nedjelji. Moja blagdanska pozadinska glazba je soundtrack iz filma ”The Preacher’s Wife” iz 1996., pogotovo pjesme ”Joy” i ”I Go To the Rock” koje izvodi nenadmašna Whitney Houston. Što se filma tiče – jedan i jedini, ”Čudo u 34. ulici”, izdanje iz 1994. Obožavam taj film i ne prođe Božić da ga ne pogledam!

 I za kraj, što bi ljudima savjetovao u ovo ludo vrijeme i Božić koji nam dolazi?
Vrijeme nije ludo, ludim ga čine naše nepromišljene i neodgovorne akcije. Budimo odgovorni i pazimo jedni na druge. Budući da većina ove godine neće moći provesti blagdane sa svojom obitelji, mogu iz vlastitog iskustva reći da moja sestra – koja je ujedno i najvažnija osoba u mom životu – živi 900 km udaljena od mene već gotovo 20 godina, ali da imam osjećaj da je svaki dan u mom domu. Iskoristite blagodati tehnologije i pozovite svoje najdraže u svoj dom na klik. Nemojte dopustiti da itko bude usamljen. U konačnici, i to će biti nekoliko sati provedenih s onima koje volite uz čašu smijeha i dobrog razgovora. Naravno, i čaša vina nije na odmet!

2 thoughts on “Božićna bajka u malome stanu”

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.