more less ines

Kad bi ovo bilo tako jednostavno i lako sigurno ne bih potaknula ovu interesantnu temu na Instagramu iz koje sam štošta naučila i dobila neke nove ideje. Ako ste slučajno propustili moju objavu koja se ticala spomenutog, odlučila sam sročiti najzanimljivije u ovaj post pa možda nekome nekad i posluži.

Ne mogu reći da moje djevojčice imaju najveći broj igračka ili gotovo ništa, ali moram priznati da ih imamo podosta, a ponekad i previše. Kako to svesti na minimalac? Ili možda konkretno ne na minimalac već kako potaknuti dijete da sprema igračke, da ih sortira, da ih pokloni, da primjerice odvoji višak, i ono najbitnije, kako da na večer bude sve na mjestu prije nego krećemo s pranjem zubića i oblačenjem pidžame.

 

Dakle, prva stvar koju sam napravila bila je selekcija igračaka.  Napravila sam nekoliko hrpa, uzela sam tri kutije ili tri vrećice i razvrstala ih u tri grupe.

U prvoj neka budu igračke koje su uistinu u lošem stanju, kojima fale dijelovi, koje više nemaju smisla i koja bacamo u smeće (primjerice igračkice iz kinder jaja – nazvala bih ih tzv “niš koristi igračke”).

U drugu hrpu odvojite stvari kojima se uopće više ne igraju, igračke koje su prerasli i za koje smatrate da biste ih mogli nekome pokloniti. Kod nas se tu uvijek nađu plišanci kojih imamo stvarno previše.  Ako nemate mlađu djecu koja bi ih naslijedila, pogotovo tada zaslužuju novog vlasnika kojeg ćete sigurno silno razveseliti. Sjetite se samo kako se vaše dijete razveseli kad mu netko nešto novo pokloni, što nužno ni ne mora biti novo, znate da to njima ne predstavlja razliku, bitno je samo da se time do sada nisu igrali. Tu bih još dodala i igračke koje su duplići. Čemu deset puzzli ako je interes za njih slabiji, ili set za kuhinju, ako ih ima tri sličnih. Ja sam tu stvarno veliku većinu odvojila.

Treća hrpa su igračke koje nam ostaju, a koje možemo još dodatno selektirati. Jedan dio koji ćemo ostaviti u sobi i koje će biti trenutno aktualne, a drugi dio ćemo sakriti te ćemo ih povremeno mijenjati kako im one prve ne bi dosadile.

Mislim da je prvi veliki korak; napraviti jednu takvu kvalitetnu generalku. Vjerujte mi, nije im potrebna cijela ta hrpa i sami poznajete svoje dijete i znate čime se najviše voli zabavljati. Moje cure vole posuditi, vole pokloniti, no međutim nisam uspjela s njima napraviti selekciju s kojom bih bila zadovoljna i koja bi ukazala ploda. Stoga bih takvu vrstu selektiranja predložila da napravite sami. Neke mame pisale su mi kako njihova djeca bez problema mogu odvojiti koju Barbie ili kamion više ne trebaju, ili koji im plišanac više nije interesantan pa selektiraju zajedno. Međutim mojim curkama to ne ide tako lako. Jednom sam jedva Amelie nagovorila da bi mogli hranilicu za bebu pokloniti vrtiću jer se vukla po stanu mjesecima. Kod nas je to naprosto posao samo za mene, posebice ako želim da bude kvalitetno odrađen. Vjerujem da je moguće odvojiti 30 do 50 posto svega, ako ne i više, dok ćete se s njima konstantno natezati oko nečega i nećete uspjeti smanjiti igračke na željeni broj. Samo kažem kako je kod nas!

 

 

 

 

Nakon što sam obavila selektiranje, napravila sam novi razmještaj kako bih osvježila sobu da im i s te strane bude zanimljivije ( kod nas se to uvijek pokazalo kao pun pogodak). Objasnila sam curama gdje što stoji po novom te napomenula kako ću biti najsretnija mama budu li redovito vraćale igračke na svoja mjesta. I prije sam imala slične fore poput, budete li vraćale igračke na svoja mjesta, soba će biti sretnija, kao i vaše igračke. Jedno vrijeme gledali smo Toy story i imali smo foru da će igračke pobjeći kad padne mrak i ostaviti ih. Ali to bi samo rezultiralo plač i tugu, pa bih na kraju većinu opet spremala samo ja.

Stoga sam odlučila da treba uvesti neka pravila. Za igračke i za njih, ali naravno i za mene samu, jer ako se vi kao roditelj ne budete pridržavali rituala i pravila, ubrzo će soba i dalje biti puna razbacanih i nerazvrstanih igračaka na koje nagazite po nekoliko puta dnevno i sebi psujete o bradu.

Neka od pravila su da se igračke kojima se više ne igraju odmah spreme na isto mjesto. Meni je genijalno kako znaju spojiti u isto vrijeme alat i legiće ili plišance i doktoricu, ali nakon što primijetim da su se okupirale nečim trećim, tražim da se ostalo pospremi. To pravilo zapravo zahtjeva da vi cijelo vrijeme povremeno nadgledate što se radi i čime se točno zabavljaju, no nije neki problem kad se ufurate. Bar meni, kad ugledaš da se stari kadar zamijenio novim, to je znak za pospremanje i kad se toga uredno držite uistinu je sve više manje na mjestu. Nakon deset dana, dala sam primijetiti, pogotovo kod Amelie, kako sama spremi ono čime se više ne zabavlja. Tako da vidim da stvarno ima smisla. Zari treba još dati malo vremena, ali mišljenja sam da ne postoji dob od kada bi dijete trebalo pospremati igračke i da se ne bi trebali izvlačiti ma pusti ga još je mali pa ne zna, poslije će naučiti i slično. Mislim da je tu stvar samo vaše dosljednosti, koliko ćete si svake večer s njima uzeti vremena i zajedno pospremati.

Tu bih dodala drugo pravilo. Da svaka igračka mora imati svoje mjesto i mora se obavezno spremati na to svoje mjesto. To napominjem iz razloga što kod mojih curki kada su sve igračke pobacane tek toliko u neku od kutija, one gube smisao. Vrlo često vraćale bi igračke i pospremale na brzinu, tek toliko da odrade moj zadatak. Te hrpe s poda zamijenile bi hrpama u kutijama koje nemaju reda ni smisla. Jer hrpetina igračaka u jednoj vreći ili kutiji nije isto kao i tematski razvrstane igračke. Poanta je da se ljepše zaigraju s njima, da imaju veću volju za igrom i da konkretno znaju koju igračku izabrati.

 

 

 

 

 

I zadnje ono najbitnije pravilo jest da je tu stvar samo vaše dosljednosti i upornosti. VI ste ti koji djetetu dajete primjer, koji ga učite i stvarate njegove navike.

Stoga moram pohvaliti sobicu mojih djevojčica koja je  uredna već skoro mjesec dana. Ne znam bih li rekla da je to do moje upornosti što sam se napokon odvažila maknuti jedan dobar dio igračaka ili je li do toga da sam postala žandar koji redovito opominje kad primijeti da se određenom igračkom više ne igraju pa tražim da se to obavezno spremi i vrati na mjesto.

I za kraj, evo još nekoliko savjeta i ideja koje ste mi pisale na Instagramu na ovu temu, a vjerujem da će sigurno nekome poslužiti:

1. Zamjena starih igračaka koje imate negdje sakrivene uvijek je dobra ideja jer je njima to kao da su nove.
2. Pospremanje igračaka uvijek možete prezentirati kao neku vrstu igre. Prvo djetetu možete zadati da spremi samo sve žute igračke, pa sve crvene. Pa onda sve što je od drveta, pa sve što je za kuhinju. Pa mu dajte da sam izabere koju skupinu želi spremiti.
3. Amelieine tete u vrtiću kažu kako će im narasti srce kad budu napravili neko dobro djelo. Kad vam je teška srca odvojiti višak, sjetite se dječice koje uistinu nemaju igračaka. I učite svoju djecu upravo na taj način; budu li poklanjale igračke koje im više nisu toliko interesantne i btine, srce će im narasti.
4. Ako stvarno smatrate da ih imate previše, prilikom približavanja roćkasa, blagdana i slično napomenite svojoj obitelji i prijateljima da vaša djeca stvarno ne trebaju nove igračke. A i ja sam uvijek za to da se radije svi skupimo i damo nešto više novaca, te kupimo nešto konkretno, nego samo da se nešto tek toliko kupi.
5. Ključ dobre organizacije dječje sobe je da sve bude složeno po kategorijama i da oni točno znaju gdje se što nalazi.
6. I naravno, kao što sam već napomenula nekoliko puta, vaša dosljednost i upornost.

I za kraj, najljepši savjet kojeg sam dobila je da se prije svega ne zaboravimo zabaviti jer prebrzo odrastu i odjednom stan više nije pun gluposti i njihovih sitnica; posložen je kao po špagi, nema toliko boja i šarenila, dok igračke zamjenjuju tabletima, računalima i knjigama. Stoga, neka vam kreativan nered kojeg svakodnevno rade bude (bar djelomično) zabava, kao i njima!