Koliko li samo faza prolazimo s našim klincima od njihovog dolaska na svijet! Od privikavanja, odvikavanja, stvaranja novih rutina i ritma, pa sve do uvođenja dohrane, koja je meni osobno sva tri puta bila velik izazov i zadovoljstvo. Nema tu puno pravila, ja sam to sve nekako odrađivala ležerno, no bila sam i te sreće što su moje curke pravi mali gurmani i što vole sve papati pa nisam morala izmišljati toplu vodu. Druga stvar koja je bila prednost, što imam roditelje koji žive na selu i od kojih bih vrlo često dobivala domaće meso i sve sezonsko povrće i voće i nije mi bilo do većeg užitka  nego pripremati hranu za moje curke. Jer kad klinci krenu s kašicama vrlo je bitno u samom startu krenuti sa zdravim obrocima i generalno zdravim prehrambenim navikama. Važno je taj proces pokrenuti od prvih dana jer na taj način potičemo svoje dijete na zdrave i ispravne navike.

Tako sam bila vrlo počašćena što sam imala priliku razgovarati tj. biti moderator Live razgovora s nutricionisticom Karmen Matković Melki; divnom inspirativnom majkom čiji su mi savjeti došli u najbolji trenutak, a vjerujem da je tako bilo  i s velikim brojem mama koje su mi se javile i postavile bezbroj zanimljivih pitanja. Live je organizirao Frutek povodom lansiranja nove Frutek bio povrtne kašice. Najveći interes kretao se oko pitanja vezana uz to kako krenuti s dohranom, kako znati da je dijete za to spremno, koju metodu bi trebalo primijeniti, kako kombinirati gustu hranu i dojenje; koje prve namirnice odabrati, treba li kuhati voće prije pripreme kašice, kada uvesti alergene namirnice poput jaja, jagoda, kikirikija itd.. Pitanja je bilo stvarno bezbroj, a razgovor s Karmen vrlo poučan i u ograničeno vrijeme od sat vremena koliko smo snimali Live, Karmen se stvarno potrudila iznijeti što više bitnih informacija kao i svoja stajališta, dok sam se ja povremeno nadovezala sa svojim iskustvima koje sam skupila kroz skoro sedam godina “staža” majčinstva.

Na Facebook stranici možete pogledati cijeli Livestream, a  OVDJE također možete pronaći i odgovore na vaša pitanja,  a ja ću se sada dotaknuti onih koja su meni bila najinteresantnija i koja u samim počecima pretpostavljam padnu na pamet svakoj majci ili ocu prilikom samih početaka i uvođenja dohrane.

Kad sam primijetila da je moje dijete spremno za dohranu odnosno, u kojem momentu krenuti s dohranom? Ja ću reći da svaka mama svoje dijete poznaje najbolje i da je u svemu ovome jedino to bitno. Promatrajte, osluškujte i pratite svoje dijete i to će vam biti najispravnija nit vodilja. Ja sam kod svojih djevojčica vidjela iste, a opet različite pokazatelje. Amelie je počela s dohranom u 6. mjesecu jer sam je do tada dojila, i do navršenih 6 mjeseci nije davala naznaku da je ubrzo nakon dojenja gladna. Zara je već s pet mjeseci bila spreman za kašice jer joj dojenje očigledno nije bilo dovoljno; ritam dojenja nije bio više tako idealan i već je ubrzo nakon dojenja pokazivala nezadovoljstvo što mi je bio znak da je moje dijete i dalje gladno. Mila isto tako s navršenih 5 i pol mjeseci kreće u avanturu isprobavanja novih okusa.  Kod Mile su bili najočitiji znakovi da je spremna jer je stalno mljackala s ustima kad bi vidjela nas da nešto jedemo i jako je bila koncentrirana na svaki naš zalogaj. Baš je pratila svaki potez žlice kad bismo mi ručali. Upravo to bio mi je najveći znak da je Mila spremna! Stručnjaci kažu kako je najidealniji početak dohrane kod zdravog dojenčeta između 4.i 6. mjeseca.

I što sad? Odlučili smo krenuti s dohranom, dijete je spremno, kako uvesti kašice, da li kuhati povrće, koji broj kašica u kombinaciji s majčinim mlijekom ili mliječnom formulom? Znam, bezbroj pitanja. Kako se dijete tek privikava na nove okuse, treba započeti sa što blažim okusima. Logično je da će prihvatiti nove okuse ako mu se nude već s nekim poznatim. Ja sam doduše krenula prvo s povrćem. I to krumpir. Zašto sam se baš odlučila prvo na povrće? Čitala sam kako je bolje krenuti s okusima koji su manje fini i primamljivi, pa sam se vodila teorijom da je bolje uvesti povrće prije voća jer započinjanje slatkim okusom može povrće učiniti manje ukusnim. Čula sam iskustva mama da nema pravila i da ovo u nekim njihovim primjerima nije bilo uvjerljivo, no kod nas je palilo. Ja sam razmišljala na način da ako se dijete navikne na povrće koje je manje slatko i fino, da kad krene s finijim okusima voća, to kasnije neće bitno utjecati na zainteresiranost prema povrću jer je dijete već naviklo na te manje fine okuse.

Mi smo tri dana papali krumpir i kad smo vidjeli da nema nikakvih reakcija, da je sve ok, krenuli smo s novim okusom; s mrkvicom, pa nakon tri dana opet novi okus. Kasnije smo počeli kombinirati. Ubiti bilo bi idealno da su ako se kreće s povrćem, da su to onda namirnice koje su bogate škrobom, te imaju uz nutritivnu i veću energetsku vrijednost.  Nakon korabice, brokule, blitve, karfiola, graška, krenuli smo s voćem. Predlaže se da se namirnice koje dijete po prvi puta konzumira daje u jutarnjim satima kako bi mogli cijeli dan pratiti reakciju djeteta (probavu, eventualno reakciju na uvedenu namirnicu), a i u jutarnjim satima dijete ima najveći fiziološki osjećaj gladi. Mamama koje imaju ritam dojenja bit će jednostavnije s uvođenjem prve kašice, ali se ne preporučuje dojenje neposredno prije davanja kašica jer se logično smanjuje šansa za konzumiranje tog obroka.

U nekoliko navrata postavili ste pitanje, što s voćem , da li ga termički obraditi ili ne? Povrće kuhamo kako bi nam bilo probavljivo i primamljivije, no voće za prve kašice i prve dane kažu također ne bi bilo loše termički obraditi jer je u prvim danima i tjednima dohrane važna minimalna termička obrada svih namirnica kako bismo dijete zaštiti od minimalnog mikrobiološkog rizika. S minimalnom termičkom obradom neće se izgubiti glavnina vitamina i mineralnih stvari, a dodatno ćemo omekšati namirnicu. Kad sam krenula s voćem, nisam ga kuhala prije spremanja kašice i evo to bih promijenila da sad ponovno krećem s dohranom kod Mile, definitivno bih malo primjerice jabuku ili krušku prokuhala, pogotovo u prvim danima, u prvim kašicama.

Jedno meni vrlo zanimljivo pitanje i vrlo često postavljeno bilo je vezano za namirnice poput jaja, mliječnih proizvoda, jagoda i kikirikija; kada unijeti te namirnice? Ja sam krenula s Amelie s godinu dana primjerice jagode i kikiriki, no s Milom pak sve puno ranije. A i moguće je kupiti kašice koje sadrže jagodu, a piše da su predviđene za dob već od četiri mjeseca. Upravo iz razloga što najnovija istraživanja tvrde da kasni početak dohrane ( iza šestog mjeseca života) i odgađanje uvođenja alergenih namirnica prehranu, povećavaju rizik za nastanak i intenzitet alergijskih reakcija, osobito djece koja u trenutku uvođenja alergenih namirnica nisu dojena. Kravlje mlijeko i druga mlijeka sisavaca i dalje se preporučuju uvoditi nakon navršene godine dana, dok druge alergene možete uvoditi kao i sve druge namirnice iznad 4. mjeseca djetetova života i ne preporučuje se odgađati njihovo uvođenje. Ja sam primjerice jaja uvela ubrzo nakon voća, povrća i mesa. I to u obliku knedlica s grizom koje redovito radim u svojoj domaćoj juhici.

Bilo je tu i puno pitanja vezanih za med. Med je odličan za jačanje imuniteta i nema dana da ga mi kod kuće ne konzumiramo, bilo njega ili primjerice propolis kad osjetimo da nas lagano bolucka grlo. Još je i k tome ukusan i vjerujem da bi bio fenomenalan trik da kašice učinimo još ukusnijima i slađima, no vrlo važna stavka je da se ne preporučuje uvođenje meda prije navršene prve godine djetetova života zbog mikrobiološkog rizika i mogućnosti zaraze bakterijom Clostridium Botulinum koja može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. I nakon navršene prve godine pazite na njegovo podrijetlo. Mi smo te sreće što mužev brat ima svoj med iz Slavonije i mi smo bez brige.

Koju tekućinu bi trebala konzumirati beba? Svi već znate da ako je beba isključivo dojena da nema potrebe za dodatnom tekućinom. No postepenim primjenom dohrane i novih namirnica, dojenje se smanjuje i djetetu ponudite vodu nakon kašastog obroka, a ako je dojeno dojenje ili vodu. Dojenje neka uvijek bude prvi izbor tekućine u dohrani ako je to moguće, a voda je isto tako ključna tekućina u dohrani. Ja sam uvijek bila za vodu i ako se ne radi o prirodnim sokovima ili smoothiejima koje pripremamo sami, onda sam isključivo pobornik vode. Nama je sok nagrada ili se konzumira u posebnim prilikama, a voda je ta koja bi trebala biti izbor broj jedan jer vi ste ti koji svojem djetetu od malena dajete ili namećete izbor. Isto kao primjerice i sol. Nepotrebno je soliti djetetu hranu jer dijete nema percepciju okusa, ono ne zna što je sol, vi mu ga namećete. Radije kapnite maslinovog ulja! Ja sam od samih početaka sve povrće kuhala s kap maslinovog ulja. Roditelji vrlo često zaborave na izvor masti previše se koncentrirajući na voće i povrće, a maslinovo ulje učinit će obrok puno ukusnijim. Ako ga ne volite, to ne znači da ga neće vaše dijete zavoljeti i nemojte mu to uskratiti.

Baby lead winning metoda (BLW), većini vrlo zanimljiva tema, no nisam u tome kompetentna i bilo bi mi nekorektno da dajem neke velike argumente. Mogu samo reći da poznajem i pratim neke mame na Instagramu koje su tom metodom krenule s dohranom njihovih mališana, no ja se to ne bih usudila. Dok su tako mali nekako mi je prirodnije da kreću s kašastim obrocima pa da se postepeno uvode veći komadići hrane, kako bi dijete kasnije počelo samostalno jesti; istraživati strukturu same namirnice, boje i mirise. Roditelji koji kreću u takvu vrstu avanture moraju biti jako dobro informirani i biti u potpunosti angažirani u svakoj sekundi djetetovog obroka. To mi iskreno zvuči kao velik izazov u kojem moraš biti jako pažljiv i strpljiv, informiran i prije svega smiren. Meni bi srce stalo prilikom trenutka potencijalnog gušenja hranom. Smatram da svaki roditelj ima pravo izabrati što misli da je za njegovo dijete najbolje i najzdravije. Također kad je u pitanju drugačiji stil života koji nosi i posebnu vrstu prehrane poput vegetarijanstva, veganstva, Paleo prehrane itd...To je također posebna tema, stručnjaci ne preporučuju tu vrstu prehrane, a ja bih samo rekla da je najbitnije da težimo kako bismo svome djetetu pružati zdravu i uravnoteženu prehranu; da je vaše dijete veselo, da dobro napreduje i da mu usadite ljubav prema različitoj hrani jer je to jedan bitan proces koji se nastavlja kasnije kroz cijeli njegov život.

Jedno od meni također zanimljivih pitanja bilo je što kada dijete nema volju jesti, nije zainteresirano i moramo ga stalno tjerati? Ja se uvijek nekako nadam kad čujem takve priče da se radi samo o fazi. Jer kao što sam na početku ove teme napomenula, uvijek se radi o nekim fazama kroz koje nam naši klinci prolaze, dok vi tražite neke nove načine i nove fore da uspijete u vašim naumima. Mi smo bili te sreće što su moje curke voljele od samog početka jesti apsolutno sve. Znam da kad su bebe još male i tek krenete s dohranom ne možete “prodavati fore” no moj muž je probao sa svojom metodom nekad popularnog francuskog crtića “Il était une fois… la vie” kojeg su preveli “Bilo jednom.. ljudsko tijelo”.  To je bila njegova zamisao i pokazala se stvarno učinkovitom. Još prije od prilike dvije godine kad je Amelie počela filozofirati čim bi ugledala nešto zelene boje na svom tanjuru, Ivan joj je počeo pričati o tome kakva sva bića žive u hrani koju ona jede i što sve ona mora unijeti u svoj organizam kako bi skupila dovoljno snage i dobrih bića da bi se mogla brzo spuštati po toboganu, biti najbrža u utrci do ljuljačke u parku, il kako bi imala najljepšu i najsjajniju kosu poput svih njenih princeza koje ona toliko obožava. I upalilo je! Dakle ugljikohidrati su radnici koji žive u riži, kruhu, zobi i slično. Proteini su vojnici, a žive u mesu, mlijeku, jajima itd. Vitamini su policajci, a nalaze se u voću i povrću. Mornari su u vodi. Oni su jako kul i imaju genijalan brod s najmodernijom opremom. Poanta je da svi zajedno rade i trebaju jedni druge. Ona je jaaako dugo bila oduševljena pričom. Prilikom svakog obroka ispitivala bi nas tko živi u obroku kojeg je tada dobila na svom tanjuru. Čak je i u vrtiću uvjeravala svoje prijatelje da moraju obavezno pojesti špinat je će tako dobiti snagu policajaca jer policajci žive u špinatu. Pomalo su je gledali sumnjičavo i žalila nam se kako ju nitko ne razumije, ali nama je bilo genijalno kako je ta priča utjecala na to da joj nije bio problem pojesti salatu! Brzo bi je prožvakala, progutala i što prije posegnula za drugim, njoj finijim zalogajem. Genijalno! Mislim da bi se ta priča trebala prodavati klincima u vrtiću jednako kao i ona o “grici grec” ekipi zbog koje je vrlo bitno prati svoje zubiće.

Uglavnom, složit ćete se sa mnom da je ovo jedna vrlo kompleksna tema, prepuna zanimljivih detalja o kojoj bi se moglo danima raspravljati i pričati. Ja vam svakako savjetujem da ako ste željni još konkretnih savjeta i svježih informacija, kliknete na Frutek Facebook stranicu i pogledate LIVE kojeg smo odradile nutricionistica Karmen i ja, te se informirate s još drugim detaljima. Isto tako tamo vas čekaju i svi odgovori na vaša pitanja!

Nadam se da vam je post bio poučan a do drugog tipkanja papajte zdravo i prenosite lijepe navike na svoju djecu, od samih početaka. Bit ćete kasnije ponosni, na njih, a i na sebe.