Priča o sestricama
05. kolovoza 2018.
Bila jednom jedna mala slatka Amelie. Majka joj je dala ime po romantičnom francuskom filmu, za kojeg je prvi puta ga pogledavši, odmah znala bude li jednog dana imala kćer da će joj nadjenuti upravo to ime. I upravo to ime toliko joj je pristajalo da se njena majka vrlo često pitala nije li izmišljeno posebno za njenu djevojčicu. Amelie kako je odrastala sve je više pokazivala izraženu empatiju, suosjećajnost i ljubav prema malim stvarima. Bila je vrlo draga, pažljiva, vesela i nikako nije voljela nepravdu.
Ubrzo je Amelie dobila sestricu imena Zara, čije je značenje zvijezda i narančin cvijet. Zara, svojeglava i umiljata od prvog dana. Uvijek nestašna i zabavna na svoj način, sa svojim posebnim forama i osmijehom toliko iskrenim i velikim da bio joj prekrio cijelo lice. Osmijehom kojim se oči smiju na najsjajniji način. I te dvije sestrice dijelile su sve, ispunjavale jedna drugoj svoje živote, nadopunjavale se.
Za koju godinu kasnije u njihov se život uključilo još jedno malo slatko i milo biće. Baš milo, to bi bio njen pravi opis. I zato joj je ime Mila pristajalo kao nikome na svijetu. Mila je bila njihov anđeo čuvar, tek došao na ovaj svijet, koja je svojim prvim osmijesima svakome ugrijala srce i učinila ga većim, a kako kaže Amelie, tako se slatko smijala da se vile nisu rađale samo na njen prvi osmijeh. Svakim njenim osmijehom rodila bi se jedna mala slatka vila. I upravo te vile koje su letjele oko nje, nekad bi je poškakljale po nosiću zbog čega bi Mila onako slatko kihnula. Nekad i dva puta za redom. Vile su bile jako sitne i golim okom nevidljive, ali ako bi malo bolje pogledali vidjeli bi poseban sjaj u Milinim očima. To je bio odsjaj svih malih vila koje su letjele oko nje i čuvale nju i njene dvije sestrice.
Kako su sestrice odrastale ta spona između njih postajala je sve jača i jača. Nitko ih nije mogao rastaviti. Zajedno su bile sve hrabrije, sretnije i pametnije. Njihova veza bila je neraskidiva. Bile su oslonac jedna drugoj, i najbolje su se poznavale. One nisu bile samo sestre, bile su najbolje prijateljice, bile su mala banda, znale su točno kako koja diše i dijelile su tajne kakve samo one znaju. Sanjale su snove kakve samo one znaju. Poticale su jedna drugu kako samo one znaju. Posebna veza bila je to. Veza kakvu znaju samo sestrice.
Haljine: Mali zakladi Vijenac: DIY
Ajme meni obozavam tvoje postove ,tekstove inspiracija si u svakom pogledu . Polako ali sigurno ides u pravom smineru kao majka i kao poslovna zena ono sto volis to radis i svima otkrivas svoj topli dom. Volimo vas ..